U skladu sa ogavnim tradicijama sopstvene pljuvačke politike, lako prepoznatljive po arsenalu uvreda, etiketa, bolesnih prijetnji, još bolesnijih „želja“, ostrvio se na kritičare kriminalnog Zakona o javnom redu i miru (ZJRM), nazvavši ih drekavcima.
Sudi po sopstvenom „unutrašnjem osjećaju“ – samo što ne drekne u sebi zbog straha od nagomilanih problema i potpunog nedostatka sposobnosti da ijedan riješi.
Dodik je prestravljen sopstvenom projekcijom moguće reakcije naroda na opšte beznađe, bijedu i siromaštvo. Njegova i pohlepa Oligarhije skorojevića, kojom se okružio, uskoro bi moga dobiti i drugu stranu medalje.
Kao brzi voz jure ka tom trenutku, a drakonski ZJRM je pokušaj da se to srpiječi. Zaludan.
Riječju, ZJRM je produkt Hora Drekavaca preplašenih za sopstvenu kožu. Dreče po onoj narodnoj „Beri kožu na šiljak“.
Dodika problemi često „bace“ podaleko od stvarnosti, pa umisli da je i ono što nije. Tako je prije par dana umislio da je Antiamerički/Proevropski/ Proruski/Prosjevernokorejski i to sve u istom trenutku. Da drekneš od smijeha.
Sada je umislio da je Marks, pa je izjavio da ne misli da je liberalni kapitalizam bio uspješan, “a neuspjeh je pokazao dovođenjem cijelog svijeta u globalnu krizu”.
"Ta globalna kriza traži političke i ideološke odgovore. Istrajavanje na konceptu neoliberalnog kapitalizma neće dovesti do rješenja", rekao je Dodik u ulozi Vaclava Klausa.
Očekivao sam da se u ulozi Marksa prisjeti 11 teze o Fojerbahu, koja glasi “Filozofi su različito tumačili svijet, a stvar je u tome da se on promijeni”.
Međutim, Dodik ne filozofira. Nema vremena za Fojerbaha, jer se bori za siromašne.
Baš je mudro istakao da u svijetu bogati postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji. Ovo je dio analize koju je radio sa pozicija “Džokera”, jer mu je “Sir Oliver” previše suptilan.
Nakon “Džokera” uslijedio je brzi “Luis Suarez”, pri čemu je Dodik ujeo sam sebe, što je rutinski postupak pri promjeni Lica u Lice.
"Treba neko da odgovori na te probleme i zaštiti osiromašene i obespravljene", rekao je Dodik, predstavljajući se kao Hoze Alberto Mujica.
Iskreno sam zapanjen kako ne drekne od ovih superbrzih hokejaških izmjena sopstvenog identiteta, koje se kreću od Primitivca preko Primitivca do Primitivca.
U sledećoj epizodi Hiljadu lica jednog Primitivca na redu su Cipras i Siriza, Majka Tereza i Robert Mugabe, Mahatma, Naser, Nehru, Ali Baba i 40 Razbojnika...
Izvor: SlobodanVaskovicBlog
