Dvostruka fešta danas bila na Poljudu. Ima neka tajna veza između Hajduka i Sušića.
- Možda je to neki znak ha, ha… Sigurno ima nešto u tome. Hajduk mi je u životu i karijeri mnogo pomogao, tu sam se dokazao, napredovao, došao do reprezentacije – kaže nam slavljenik Sušić.
Kakva će biti proslava rođendana?
- Proslavit ću u krugu obitelji i prijatelja. Prije nekoliko dana kod mene u Split su stigli otac i majka (nap.a. Sead i Irena) iz Belgije. Proslavit ću s njima, s Mikijem (nap.a. Rapaićem) i njegovom obitelji. Nisam od nekih velikih slavlja – kaže nam skromni Sušić koji je do uloge najboljeg igrača Hajduka i reprezentativca BiH došao prešavši mnoge teške prepreke i omalovažavanja. Kao tek rođeno dijete je te ratne 1992. iz Sarajeva morao preko Pariza preseliti u belgijski Liege.
U Standardu je nogometno stasao. Prije tri godine kada je prvi put uz pomoć Mikija Rapaića stigao u Hajduk prošao je na probi kod trenera Balakova, ali na koncu je zapelo na upravi. Drugi put na ljeto te iste 2012. postao je ipak igrač Hajduka. Potom se uporno dokazivao, te na koncu usprkos kritičarima koji su ga i dalje samo smatrali sinom bivšeg napadača Seada i nećakom još slavnijeg Safeta Sušića došao do toga da više nitko ne osporava njegovo mjesto u krugu reprezentativaca BiH.
- Uvijek me pratila ta priča otac, stric… Može se i težim putem, ali treba raditi i biti jak u glavi. Bilo je i teških trenutaka, ali sam uvijek vjerovao u sebe. Uvijek će biti ljubomornih ljudi, pisat će se, ali ne opterećujem se tim. To me samo dodatno motivira, zato sam i došao do ovdje.
Hajduk kao sudbina?
- Jest. Nisam mnogo razmišljao kada se javio Hajduk. Stari mi je odmah rekao da potpišem zato što je to veliki klub. Otac je bio napadač Crvene zvezde, pokazivao mi je u jednoj knjizi fotografije utakmica Hajduka. Govorio mi je kako je uvijek posebno bilo igrati u Splitu, kako je na Starom placu na tribinama uvijek bio čovjek na čovjeku, nevjerojatna euforija. Otac i Miki su najzaslužniji što sam došao. I bili su u pravu. Dolazak u Hajduk je potez mog života!
Sretan je onim što je postigao u Hajduku u dosadašnje dvije i pol sezone.
- Zadovoljan sam, iako znam da mogu još mnogo bolje. Osvajanje kupa nikada neću zaboraviti.
Što želiš Hajduku, a što sebi za rođendan?
- Najveća želja mi je da osvojimo kup i ove godine, iako znam da će biti teško. To želim i Hajduku i sebi. Teško je nešto napraviti u prvenstvu, ali nadam se da će Hajduk vrlo brzo postati i prvak. Samo da se klub financijski stabilizira doći će i to – skromno će Sušić, sebe skoro i ne spominje.
- Sebi želim da drugi dio sezone odigram bolje nego na jesen pa da još i više pomognem Hajduku.
A odlične igre jesenas dovele su te na korak od Intera, no to se nije realiziralo? Poslije se spominjao i Basel.
- Bilo je teško, svaki dan čekanje, a zovu novinari. Bio je veliki pritisak, lakše mi je sada kada se sve završilo, sada sam mirniji. Želim sada još bolje igrati pa ćemo vidjeti na ljeto. Meni je dobro u Hajduku, guštam. Ako nešto dođe bit će dobro i za klub i za mene, ali nije mi nigdje priša.
Nije priša? Mustafa Nadarević, popularni Duje iz Velog Mista, je nekidan na državnoj dalekovidnici (“Libar Miljenka Smoje”) pojašnjavao kako je za potrebe uloge naučio mnoge splitske riječi. A što ti znaš osim da nije “priša”?
- Znam dosta i od prije, od malena sam u Podgori na moru. Znam što je pijat, takujin, borša…
Sušići su iz Zavidovića, ali Tinova majka Irena je iz Podgore.
- Svako ljeto sam provodio u Podgori. Svi su moji rođaci i prijatelji iz Podgore navijači Hajduka, pogotovo je žestok moj prijatelj Pjero, pa sam se i ja “navukao”. Dolazio sam i na utakmice Hajduka kada sam bio manji. Sjećam se da sam gledao Tičinovića, mislim da je to bio susret protiv Deportiva iz La Corune, bio je pun stadion.
U Splitu je kaže čudo.
- Evo zima je, a ovdje je sunčano – pričao nam je jučer Sušić.
- Sve mi se u Splitu sviđa, a najdraže mi je kada je lijepo vrijeme sjesti na Rivu dva-tri sata.
Znači uhvatio si sve splitske navike?
- Ha, ha… Belgija je u odnosu na Split depresivna, ovdje se svi druže, razgovaraju, živo je, opuštenije. Već sam s roditeljima pričao da bih nakon karijere volio ostati živjeti u Splitu.
U Podgori se “navukao” i na ribu.
- Obožavam ribu, sve vrste. I blitvu, s kuhanim krompirom i maslinovim uljem. Volim i lignje, koje sam ranije znao i loviti. Gušt je kada si s prijateljima na moru, tišina, pa kad zagrize…
Što je ljepše uloviti lignju ili dat gol?
- Zabit gol. To je neopisivo.
Pa put sjeverne tribine.
- Uvijek.
Tri dana prije zakazanog početka sezone Hajduk je ostao bez trenera Igora Tudora.
- Iznenadilo nas je to, ali profesionalci smo, znamo da se takve stvari događaju. Brzo smo se vratili u ritam. Protiv Vinogradara smo dobro odigrali. Bili smo koncentrirani na ono što smo dogovarali s trenerom Vukasom. Sada treba pobijediti i Slaven Belupo
Izvor: zmajevibih7.blogspot.com
