Latif Havkić bio je čovjek koji se ne sreće svaki dan. U životu je probao sve i osjetio šta znači slava, ali i potpuna anonimnost i zaborav. Dobar dio života proveo je u mnogim većim i manjim gradovima bivše države, ali Živinicama se uvijek vraćao.
Latif Havkić je ako ništa drugo, onda imao vrlo zanimljiv život. Od trnja do zvijezda i nazad. Malo je govorio, ali je volio da ga se sluša. Posebno kada pjeva. Bilo je nešto posebno u glasu od koga su vas u njegovim najboljim momentima podilazali trnci. Latif je svojevremeno snimio niz antologijskih pjesama a mnogi, pa čak i viđeniji izvođači sevdalinke, smatrali su ga jednim od najboljih interpretatora kako sevdalinke tako i kvalitetne novokomponovane muzike.
A onda su počeli problemi. Osjetilo se u izvedbi da glas više nije onako čvrst, kakav je bio, da pjevaču nedostaje daha. Dugo se Latif borio sa time i negirao, povremenim nastupima, da ga je bolest sustigla. Velike pauze u njegovim rečenicama, govorile su više od riječi. Glas mu je bio nesiguran i treptav, a pogled nekako odsutan i onda… Vijest o Latifovoj smrti, došla kao i svaka druga vijest o nečijem odlasku. Takva informacija uvijek iznenadi i ostavi vas na par trenutaka zamišljene.
Pamtimo ga kao živiničkog “kralja sevdaha”.
Izvor: Doznajemo.com/Zivinice.ba/Jasminko Razić & Nihad Kovačević
