Nakon mnogo godina truda i zalaganja napokon smo ja i moja porodica mislili da smo došli, kako naš narod kaže, na ,,zelenu granu”. Vratili smo se u domovinu, sretni što ćemo starost dočekati među svojim narodom. Bilo je to prije dvije godine – započeli su svoju ispovijest za Auru Fahro i Jasmina.
- Rat nas je prislio da sa dvoje male djece napustimo svoje ognjište i zaputimo se u daleku Ameriku. Nekako smo se uspjeli snaći i oboje zaposliti. A Amerika k’o Amerika, nikad je nismo ni prihvatili od srca, i od prvog dana kad smo stupili na tlo “obećane zemlje”, nije prestala jenjavati naša želja za povratkom u Bosnu – pričaju uglas Fahro i Jasmina.
Pristupivši ozbiljno svom cilju, radili su, vele, marljivo i prekovremeno pazeći i štedeći zarađeni novac. Samo da se dokopaju Bosne – mislili su. Prije dvije godine, san i želju su realizovali.
Slike strave i užasa
- Povratak na naše staro ognjište smo odbacili u startu, jer za to su nas vezale samo loše uspomene. Odlučili smo se za kupovinu stare kuće sa velikim placom na jednom drugom području. Tu kuću smo srušili i nedugo poslije na njenom mjestu je nikao naš novi i prelijepi dom, rađen po svim našim željama koje smo godinama osmišljavali i planirali. Odmah do kuće smo sagradili garaže i poslovne prostore. Registrovali smo naše malo preduzeće, a ubrzo smo dobili snahu, pa unuče. Život nikad nije bio bolji prema nama – mislili smo.
A onda su idilu prekinuli čudni događaji. Čitav niz.
- Krenulo je prvo sa nekim mojim lošim i ružnim snovima koji su ličili na noćne more i u kojima sam čula neke glasove i jeziv smijeh. Grleni glas je u snu upozoravao, prijetio da će uništiti sreću moje porodice. Poručivao je da nismo dobrodošli i da smo trebali ostati tamo gdje smo i bili. Budila bih se užasnuta, srce mi je lupalo, spavaćica sva mokra od znoja.
- Sva usplahirena, drhtavim rukama sam tresla muža, budeći ga. On me tješio, ali su ubrzo, i njega počeli pohoditi isti snovi – priča Jasmina.
- A osim snova, situacija se u kući drastično počela mijenjati. Nagore. Svi smo oboljeli, bili nervozni. Na dijete se najviše odrazilo, unuk je plakao po cijelu noć. Smetali smo jedno drugom. Onda nas je snaha napustila, otišla s djetetom. Nevolje su sustizale jedna drugu – nastavlja nizati slike strave i užasa suprug Fahro.
Jezivi glasovi
A onda su ih, pričaju, jezivi glasovi počeli opsjedati i danju. Iz zidova su se čule prijetnje, psovke, uvrede...
- Glasovi su uporno ponavljali kako je to njihova kuća, da moramo napustiti to mjesto ili će nas ubiti. Za nas više mira i spokoja - nije bilo. Odlučila sam zatražiti pomoć i tako se obrela u zeničkom Hramu tajni, kod Azre Uzeirbegović.
- Ona je otvorila svoje tarot karte i iako me prvi put u životu vidjela, ispričala kako sam nedavno sagradila kuću na veoma lošem mjestu. Tu je prije nas živjela porodica koja se bavila svim i svačim, najviše crnom magijom ali i drugim nečastivim poslovima, obredima. Kad smo mi na toj zemlji sagradili kuću, prokletstvo je prešlo na nas. Uznemiravala su nas neka bića iz drugih entiteta, nama nevidljivog svijeta.
- No, Azra je rekla da ima pomoći, da će zlo otjerati. Radila je reiki tretmane na daljinu, za zemlju, kuću i nas ukućane. Svi smo dobili i zaštitne kristale, a za kuću fotografiju “Magične ruke” koja je posebno energetski rađena za prostor naše kuće dajući joj svu potrebnu zaštitu od takvog vida teškog, negativnog duhovnog uplitanja.
- Ubrzo nakon toga, snovi su nestali, također i nervoza. Porodično smo živnuli, ozdravili, snaha se vratila. Opet uživamo u našem zasluženom snu i mirnim staračkim danima – završavaju Jasmina i Fahro priču.
Izvor: Aura
