U braku je bila pet godina. Kaže – sretnom braku. Bez ijedne trzavice, svađe. Ljubavi i razumijevanja bilo je za izvoza. I onda, kao grom iz vedra neba, vijest da je muž ostavlja.
– Došao je jedan dan s posla, utučen, pokunjen. Samo je slegnuo ramenima i rekao da ne može više, da mora ići.
– Nisam odmah ni shvatila šta mi govori. Nastavila sam hraniti dijete, a on je ponovio kako nešto ne može, ne ide, on nešto mora…
– Ma o čemu ti to – upitala sam ga?
– Ja odlazim – povisio je ton.
– Sve što se poslije toga događalo, slabo pamtim. Ne čudi to, jer sam doživjela šok. Naravno, prva osoba kojoj sam se odlučila povjeriti bila je moja vjenčana kuma. Pretpostavila sam da će me razumjeti, biti mi podrška. I sama se nedavno razvela, muž je ostavio. Ja sam njoj bila podrška – prisjeća se Banjalučanka u ispovijesti za Auru.
No, od kume nije ni traga bilo. Kao da je u zemlju nestala.
– Danima mi se nije javljala. A ni muž. Nisam znala na čemu sam. Sve sam se nadala, vratiće se. Zvanično, još nismo ni razvedeni bili. A onda, još jedna vijest kao grom iz vedra neba.
– Znaš s kim ti se muž skita? – upitao me brat.
– Strahovala sam od odgovora. Ustvari, nisam ni znala da se s nekim viđa.
– S kim? – prošaputala sam.
– S tvojom kumom – sablaznio me odgovor.
– Nisam vjerovala. Nisam mogla. Zar on, koji me toliko volio. S njom – kojoj sam toliko vjerovala?
– U nevjerici, nastavila sam ih zvati, naizmjenično. Ostavljala poruke. Prijeteće, uvredljive, svakakve. Odgovora nije bilo. Potrajalo je to danima.
Ipak, nešto kasnije, njen odbjegli muž se pojavio na vratima.
– Molio je za oprost, a ja sam odlučila da nastavimo tamo gdje smo stali. Preko svega sam prešla. Sada smo opet sretni – završila je V.K. svoju priču.
Izvor: doznajemo.com
