Radim u prodavnici i sad mi je jasno zašto su prodavačice uvijek nadrndane. Stvarno se trudim da uvek budem ljubazna i nasmijana, čak su mi to i mušterije govorile kako sam uvijek vesela.
Ali ljudi su toliko nekulturni. Ne znaju ni da se jave kad ulaze i izlaze. Udaraju vratima, ostavljaju vrata otvorena bez obzira sto je napolju minus i što sam ja unutra i što se grije, to njih ne zanima. Guraju se preko reda.
A tek koliko su neuredni, kad dođu pojedine mušterije trudim se da ne dišem. Jučer mi se desilo nešto užasno. Na vrata je ušao jedan deda koji se sigurno godinama nije okupao. To je onaj ustajali znoj, odvratno. Moram da izvetravam po ovom minusu posto je radnja mala, smrad se zadržava.
Užas. A račune kao slučajno ispuste i prave se da to nisu vidjeli. I onda tako iznervirana opet se trudim da budem ljubazna prema narednim mušterijama.
Dok ovo nisam počela da radim uvijek sam mislila da je manje tih nekulturnih i bezobraznih ljudi, ali ipak su u većini. Sad shvatam da je najteže raditi sa ljudima.
