Jedna je od tvrdnji koja je prihvaćena među širom populacijom, iako za nju ne postoji dokazi temeljeni na znanstvenim činjenicama, da je šećer povezan s pretilošću. Dokazana je snažna povezanost između prekomjernog unosa masti i povećanog rizika od prekomjerne tjelesne težine i/ili pretilosti, no veza između unosa prirodno prisutnih ili dodanih šećera u hrani i debljanja nije toliko jasna. Štoviše, prosječna istraživanja pokazuju da nema povezanosti između unosa šećera i debljanja. Poznato je i da su zasićenost i termogeneza koje stvaraju ugljikohidrati i šećeri veći od onih koje stvaraju masti, kao i da pretvorba šećera i ugljikohidrata u masti troši puno energije pa je malo vjerojatno da se količina masnog tkiva povećava samo zbog prekomjernog unosa ugljikohidrata.
Također, pretpostavka da je veća količina kalorija u zaslađenim pićima jedan od uzroka učestalije pojave pretilosti i prekomjerne tjelesne težine uzima se zdravo za gotovo, no tu su pretpostavku pobile brojne studije. Pojedina istraživanja provedena u Australiji i Ujedinjenom Kraljevstvu pokazala su da, iako sve više ljudi pije niskokalorična pića umjesto zaslađenih, nema pada u učestalosti pretilosti. Ta je pojava poznata i pod nazivom „australski paradoks“.
Dijabetes je još jedno stanje koje se često spominje u raspravama o šećeru i zdravlju. Preporuke nutricionista temeljene na dokazima o liječenju i prevenciji dijabetesa smatraju ukupnu količinu unesenih ugljikohidrata važnijom od količine pojedinih vrsta konzumiranih ugljikohidrata. Danas dijabetičari mogu konzumirati saharozu (šećer) i namirnice koje je sadrže, pod uvjetom da je taj unos šećera dio ukupne količine unesenih ugljikohidrata u okviru zdrave prehrane i odgovarajuće zdravstvene kontrole. Još uvijek nije otkrivena uzročna veza između unosa šećera i dijabetesa. Ipak, navike koje pogoduju razvoju pretilosti, poput neuravnotežene prehrane i/ili nedostatka tjelesne aktivnosti, u velikoj su mjeri povezane s tom bolesti.
A što je s kvarenjem zuba? Taj je problem u razvijenim zemljama nestao zahvaljujući pravilnoj oralnoj higijeni, konzumaciji fluorida i redovitim kontrolama kod stomatologa, kao i zbog mogućnosti pranja zubi nakon konzumacije slatke hrane.
Šećer kao dio zdrave prehrane
Pojedini prilično pesimistični matematički modeli pokazuju da smo dosegnuli točku u kojoj će krivulja očekivane životne dobi, koja je posljednjih godina u industrijaliziranim zemljama bila u stalnom porastu, po prvi put promijeniti svoju putanju u silaznu.
Ako želimo biti uspješni u promicanju zdravih navika, moramo se udaljiti od bilo kakvog oblika zabrane, jer je ona u sukobu s našim sklonostima, našim životnim stilovima i fenomenom uživanja u hrani. S druge strane, ako želimo ostvariti napredak, jasno je da moramo prihvatiti činjenicu da nijedna pojedinačna namirnica nije „kriva“ – ne postoji dobra i loša hrana, nego pravilna ili nepravilna prehrana. U skladu s tim, najbolji općeniti savjet usmjeren je na preporuku raznovrsne, uravnotežene prehrane s hranom i nutrijentima iz različitih izvora, u kombinaciji s više tjelovježbe.
U zemlji poput Španjolske, važna je i promocija mediteranske dijete u cilju poticanja javnosti da se bolje hrani. Riječ je o niskokaloričnoj dijeti bogatoj voćem, povrćem, mahunarkama, ribom i maslinovim uljem, koji dozvoljavaju šećeru da preuzme ulogu proizvođača energije i učini određenu hranu ukusnijom i privlačnijom. Zapravo, šećer potiče raznovrsnu prehranu i konzumaciju namirnica koje se inače ne smatraju toliko ukusnima, poput jogurta, kiselog voća ili nekih pića, čime izravno doprinosi unosu ostalih bitnih nutrijenata.
Iz tih razloga pred znanstvenicima je važan zadatak da u okviru svojih stručnih ekspertiza razjasne i naglase važnu ulogu šećera u zdravoj prehrani.
